''Kada detetu da uvedem voćni sok u ishranu?'' Odgovor br 1: ''Najbolje - nikad!'' Odgovor br 2: ''Dokle god postoji voće, najbolje je da ne sazna da postoji voćni sok!'' Pedijatri su decenijama voćni sok preporučivali kao izvor vitamina C i kao dodatni izvor vode za zdravu novorođenčad i malu decu, jer se uvođenjem čvrste hrane u ishranu povećavalo osmotsko opterećenje bubrega. Voćni sok savetovan je nekada deci sa opstipacijom. On je zdrav i prirodni izvor vitamina i u nekim slučajevima i kalcijuma. Sok je dobrog ukusa i deca ga rado prihvataju. Iako od konzumiranja sokova ima nekih koristi, postoje i potencijalni štetni efekti, koji, moguće, nadmašuju korist. Visok sadržaj šećera u soku dovodi do povećanog kalorijskog unosa i povećava rizik od karijesa. Uz to, nedostatak proteina i vlakana u soku može da predisponira nastanak neadekvatne uhranjenosti. Pedijatri su u obavezi da u savetovališnom radu rutinski obavljaju edukaciju roditelja o koristima i potencijalnim opasnostima od konzumiranja voćnih sokova u dečijem i adolescentnom dobu.
Deca i adolescenti su i dalje najveći potrošači voćnih sokova. Ipak, prednost ima voće. Nažalost, istraživanja pokazuju da deca od 2 do 18 godina polovinu preporučenog unosa voća uzmu u vidu voćnog soka kome nedostaju dijetalna vlakna, što je vezano i za prekomerni unos kalorija. Saznanja i saveti struke vezani za uvođenje voćnog soka u ishranu dece, kao i za preporučene količine u raznim uzrastima se menjaju. Moj odgovor na pitanje roditelja ‘’Kada da uvedemo bebi sok u ishranu?’’ je oduvek bio: ‘’Potrudite se da ne sazna da postoji voćni sok, dogod postoji voće!’’ Ovo su, međutim, aktuelni stavovi Američke pedijatrijske asocijacije objavljeni maja 2017 u jednom od vodećih medicinskih časopisa za zdravlje dece ‘’Pediatrics’’. Zaključci
Izvor: Fruit Juice in Infants, Children, and Adolescents: Current Recommendations. Melvin B. Heyman, Steven A. Abrams, SECTION ON GASTROENTEROLOGY, HEPATOLOGY, AND NUTRITION and COMMITTEE ON NUTRITION Pediatrics May 2017, e20170967; DOI: https://doi.org/10.1542/peds.2017-0967
0 Comments
Alergija na orašaste plodove jedna je od osam najčešćih alergija na hranu, koja pogađa približno 0,5 do 1% populacije. Orašasti plodovi rastu na drveću, dok kikiriki raste pod zemljom i smatra se mahunarkom. Orašasti plodovi su badem, brazilski orah, indijski orah, lešnik, pekan, pistaći i orah.
Alergija na jedan orašasti plod ne znači da je dete alergično i na druge orašaste plodove, ali određeni orašasti plodovi su usko povezani, uključujući indijski orah, pistaće i pekan. Iako su deca alergična na orašaste plodove često alergične na više vrsta ovih plodova, prikladno je i bezbedno konzumirati određene orašaste plodove na koje ne ispoljava alergiju, a izbegavati one druge. Ova odluka mora da se donese nakon detaljnog razgovora sa alergologom i treba da se zasniva na više faktora uključujući uzrast, rezultate alergološkog testiranja, procenu rizika od potencijalne unakrsne reaktivnosti između raznih orašastih plodova, uticaj na kvalitet života i porodičnu sklonost. Ako se osoba alergična na određene orašaste plodove odluči da konzumira druge, uvek treba da uzme u obzir potencijalni rizik od kontaminacije (unošenje alergena u tragovima tokom pripreme namirnica na istoj proizvodnoj liniji), što može, ali ne mora biti klinički važno za svaku osobu sa nutritivnom alergijom. Mada je 30% osoba alergičnih na kikiriki alergično na druge orašaste plodove, ne stoji da je pojedinac alergičan na orašaste plodove po svaku cenu alergičan na kikiriki. Osobe sa alergijom na orašaste plodove mogu najčešće konzumirati razne semenke bez reakcije: susam, suncokret i bundevino seme. Oni takođe tolerišu makadamiju i pinjole. Većina osoba alergičnih na orašaste plodove toleriše kokosov orah, jer on zapravo, ne spada u grupu oraha, već je voće. Muškatni oraščić, vodeni kesten i shea orah ne spadaju u orašaste plodove (izraz „orah“- engl.’’nut’’ ne označava uvek orašaste plodove) i obično ga dobro podnose osobe sa alergijom na orašaste plodove. Svi pojedinci sa ovom vrstom alergije treba da razgovaraju sa iskusnim alergologom u oblasti nutritivne alergije. Iako alergija na orašaste plodove obično započinje u detinjstvu i traje tokom celog života, približno 10% pojedinaca može je vremenom. Na osnovu rezultata ponovljenog alergološkog, može se razmotriti test oralne provokacije pod nadzorom, ukoliko ima ubedljivih pokazatelja da je dete ’’preraslo alergiju’’. Takođe treba razmotriti test oralne provokacije ako pacijent pokazuje nizak nivo senzibilizacije na kutanom prick testu ili ima nizak nivo sIgE na određeni alergen u serumu, što ukazuje na mogućnost neznačajnog kliničkog ispoljavanje alergije. Testovi oralne provokacije obavljaju se isključivo u medicinskoj ustanovi opremljenoj za prepoznavanje i energično lečenje alergijskih reakcija, uz nadzor alergologa. Reakcije na orašaste plodove mogu biti ozbiljne, uključujući anafilaksu opasnu po život, a osobe sa ovom alergijom treba da imaju adrenalin – autoinjektor u svakom trenutku na raspolaganju. Uz odgovarajuću edukaciju, osobe sa alergijom na orašaste plodove mogu da imaju raznoliku i nutritivno adekvatnu ishranu i dobar kvalitet života. Izvor: EVERYTHING YOU NEED TO KNOW ABOUT TREE NUT ALLERGY |
![]() Dr Dragana Stamatović
pedijatar ![]() Arhiva
March 2021
Kategorije
All
|