Većinu novopečenih roditelja bebina stolica zbunjuje ili iznenađuje! Ona ima toliko nijansi i konzistencija da čak i iskusni roditelji ne mogu da kažu da su videli sve ''varijante''. Ove fotografije će vam pomoći da steknete uvid u to šta je normalno, a šta ne. Stolica menja svoj izgled sa rastom bebe i menjanjem njenog jelovnika. Ona nije ista kod bebe koja doji, kao kod one koja dobija mlečnu formulu ili je već počela da jede čvrstu hranu. Saznaćete kada da ne brinete, a kada je pametno potražiti pomoć lekara. Crna, crvena i bela stolica su razlog da odmah pozovete lekara. Ne oklevajte da potražite pomoć ukoliko imate pitanja vezana za rad creva, posebno ako je vaše dete novorođenče ili malo odojče. PAŽNJA: GLEDAJTE OVE FOTOGRAFIJE SAMO AKO NISTE GADLJIVI!
0 Comments
![]() Megaureter znači "veliki " ureter (mokraćovod). Ovo još uvek nije dijagnoza, nego samo opisni termin. Kada se otkrije megaureter, doktor treba da odgovori na dva važna pitanja:
Koji su simptomi megauretera ? Najčešće megaureter ne daje nikakve simptome. Otkriva se pre rođenja bebe rutinskim ultrazvučnim pregledom trudnice ili kasnije, nakon rođenja, slučajno, kada se učini ultrazvučni pregled deteta iz bilo kog razloga. Međutim, megaureter se nekada otkrije zato što dete ima ponavljaneinfekcije urinarnog trakta. Neka deca imaju bol u slabinama, a ponekad se otkriva prisustvo krvi u urinu (hematurija). Kako se postavlja dijagnoza megauretera? Dijagnoza se postavlja ultrazvukom. Kada se otkrije megaureter, obično izvode još dve dijagnostičke procedure koje imaju za cilj da daju odgovor na pitanje da li postoji refluks ili opstrukcija. Mikciona cistoureterografija - MCUG je dijagnostička procedura kojom se traga za refluksom. Scintigrafija bubrega (MAG3 sa diuretikom i DMSA) potrebne su da bi se otkrilo postojanje opstrukcije i procenila funkcija bubrega, kao i da bi se procenila funkcija jednog bubrega u odnosu na drugi. Kako se leči megaureter? Megaureter se leči različito u zavisnosti od razloga za njegov nastanak. Ako refluks izaziva megaureter, u cilju preventive ponavljanih urinarnih infekcija daju se antibiotici, a nekada se pristupi endoskopskom ili hirurškom rešavanju problema. Ako postoji opstrukcija ili delimična opstrukcija na spoju uretera i bešike koja je razlog za megaureter, pre odluke o lečenju mora se razmotriti nekoliko faktora. Ukoliko bubreg sa obstruiranim ili delimično obstruiranim megaureterom ima sniženje funkcije, ili dete ima ponavljane infekcije urinarnog trakta, savetuje se ugradnja implantata (stenta) čime se opstrukcija otklanja (premošćuje). Ukoliko nema ni opstrukcije, niti refluksa,ogromna većina ovakvih megaureter vremenom nestane. Potrebne su samo periodične ultrazvučne kontrole radi procene rasta bubrega. Većina pacijenata dobija preventivno antibiotike dok megaureter sam ne nestane, dok dete ne uspostavi kontrolu mokrenja ili, u slučajevima da je započeto hirurško lečenje, sve dotle dok se ne završi. Zašto se uopšte megaureter leči ? Bez obzira na uzrok koji dovodi do nastanka megauretera (refluks ili opstrukcija), megaureter se mora lečiti da bi se sprečile infekcije urinarnog trakta i moguće oštećenje bubrega. I refluks i opstrukcija mogu dovesti do oštećenja bubrega, jer pogoduju nastanku infekcija urinarnog trakta. Šta se dešava posle tretmana ? Kod megauretera koji se hirurški zbrinjavaju, preventivne doze antibiotika se daju još neko vreme nakon operacije. Dete se kontroliše serijskim ultrazvučnim pregledima. Operativno lečenje daje veoma dobre rezultate. Megaureteri bez refluksa ili opstrukcije uglavnom sami nestaju tokom detinjstva . Profilaktička primena antibiotika se često nastavlja sve do uspostavljanja kontrole mokrenja. Periodični ultrazvučni pregledi potrebni su i kod ove dece radi praćenje rasta bubrega i praćenja veličine megauretera. Kada se megaureter izgubi, nema potrebe za daljim praćenjem niti za profilaktičkom primenom antibiotika. Kako megaureter utiče na život deteta? Čak i ako je potrebna operacija, najveći broj dece sa megaureterom živi normalno . ![]() Najčešće greške i zablude roditelja MISLE DA JE PREHLADA JEDNO, A VIRUSNA INFEKCIJA NEŠTO DRUGO. Obična prehlada, ili kako je u engleskom govornom području zovu ''common cold'' je, zapravo, virusna infekcija. Ne postoji takva bolest koja je praćena kašljanjem i sekrecijom iz nosa koja je rezultat jedino - hladnoće, a da tu virusi nisu ''umešali prste''. Šta se ustvari dešava i zašto se ova najčešća virusna infekcija zove baš ''PREHLADA''? Zato što hladnoća ima udela u nastanku ove bolesti na sledeći način. Kada se dete ''smrzne'' napolju jer je bilo loše obučeno, ili u bazenu jer je provelo puno vremena u vodi, LAKŠE ga savladaju virusi, jer su mu odbranbene snage narušene borbom protiv hladnoće. Hladnoća je učinila da ga napadači lako savladaju zato što, jednostavno, nije u stanju da se efikasno bori istovremeno na dva fronta: protiv hladnoće i protiv virusa! |
![]() Dr Dragana Stamatović
pedijatar ![]() Arhiva
March 2021
Kategorije
All
|